Univerzitet Teksas u Ostinu, zajedno sa Nacionalnom laboratorijom Los Alamos i grupom Type One Energy, postigao je značajan proboj u unapređenju energije fuzije. Tim je rešio dugogodišnji problem vezan za zadržavanje visokoenergijskih čestica unutar reaktora za fuziju, što je ključna prepreka u potrazi za efikasnom energijom fuzije. Energija fuzije obećava da će doneti obilnu, jeftinu i čistu energiju.
Revolucionarna metoda razvijena omogućava dizajn nepropusnih sistema magnetne zadrške, nazvanih “magnetne boce”, do 10 puta brže nego prethodne metode, uz zadržavanje tačnosti. Ova inovacija se posebno odnosi na stelaratore, vrstu reaktora za fuziju predloženih 1950-ih. Novi pristup koristi teoriju simetrije za predviđanje kretanja čestica i identifikovanje potencijalnih tačaka curenja efikasnije nego tradicionalne metode zasnovane na Njutnovim zakonima ili teoriji perturbacije.
Džoš Berbi, docent fizike na UT Ostinu i prvi autor rada, hvali inovaciju kao promenu paradigme u dizajnu reaktora, rešavajući problem koji je postojao skoro 70 godina. Istraživanje bi moglo imati implikacije i za dizajne tokamaka, drugu vrstu fuzionog reaktora koji se suočava sa sličnim izazovima sa nekontrolisanim elektronima.
Ovaj razvoj ne samo da ubrzava proces dizajna reaktora, već takođe pruža nadu da će stelaratori postati održiva opcija za proizvodnju energije. Rad je podržao Američki Ministarstvo energetike.
