Međunarodni tim naučnika identifikovao je najintenzivniju oluju solarnih čestica ikada zabeleženu, datiranu na 12350. godinu pre nove ere, pred kraj poslednjeg ledenog doba. Koristeći novi hemijski-klimatski model poznat kao SOCOL:14C-Ex, istraživači sa Univerziteta Oulu u Finskoj potvrdili su da je ovaj događaj bio 18% jači od prethodnog nosioca rekorda iz 775. godine. Ovo otkriće značajno proširuje naše razumevanje vremenskih okvira i intenziteta drevnih solarnih aktivnosti.
Studija, objavljena u časopisu Earth and Planetary Science Letters, pokazala je da je događaj bio preko 500 puta intenzivniji od solarne oluje iz 2005. godine. Model, potvrđen putem podataka iz godova drveća, predstavlja proboj u analizi podataka o radiokarbonu iz uslova glacijalne klime. Ovaj događaj je jedina poznata ekstremna oluja solarnih čestica izvan epohe Holocena, koja je imala uticaj pre 14,300 godina.
Nazvani po istraživaču koji ih je prvi otkrio, ovi ekstremni skokovi u radiokarbonu, poznati kao Mijake događaji, sačuvani su u godovima drveća i služe kao kosmički vremenski pečati. Nalazi omogućavaju precizno datiranje, što značajno pomaže arheološkim hronologijama. Novi model ne samo da unapređuje metodologije radiokarbonskog datiranja, već i ističe potencijalne buduće rizike koje ozbiljne solarne oluje predstavljaju za moderne tehnološke infrastrukture.
