James Webb Teleskop Stvara Opsežnu Mapu Univerzuma


Naučnici su predstavili najveću mapu univerzuma ikada stvorenu, crpeći podatke iz Svemirskog teleskopa James Webb (JWST). Ova revolucionarna mapa uključuje gotovo 800.000 galaksija i proteže se preko 13 milijardi godina kosmičke istorije. Mapa se fokusira na deo neba poznat kao COSMOS polje, koristeći relativnu prazninu u smislu zvezda i gasnih oblaka kako bi omogućila neometan pogled na kosmos.

Misija JWST-a uključivala je 255 sati posmatranja COSMOS polja kako bi se uhvatile detaljne slike u različitim talasnim dužinama svetlosti. Ovaj napor dao je sveobuhvatan pogled na univerzum još od njegovog detinjstva, pre približno 13.5 milijardi godina. Sama mapa pokriva luk neba od 0,54 kvadratnih stepeni, efikasno pokrivajući oblast tri puta veću od meseca viđenog sa Zemlje.

Značaj posmatranja JWST-a je dubok, pružajući uvide koji su ranije bili nedostižni s drugim teleskopima poput Hubblea. Infracrvene sposobnosti teleskopa omogućavaju mu da detektuje bledu, rastegnutu svetlost iz najranijih dana univerzuma, čime izazova postojeće kosmološke modele. Posmatranja otkrivaju otprilike deset puta više galaksija nego što se očekivalo na ekstremnim udaljenostima i otkrivaju supermasivne crne rupe koje su ranije bile nevidljive.

Neobrađeni podaci iz JWST-ovih posmatranja COSMOS polja javno su objavljeni kako bi se omogućilo dalje istraživanje i prilike za amatere astronome. COSMOS saradnja posvetila je dve godine kako bi stvorila ovu mapu, učinivši je dostupnom široj javnosti putem interaktivnog pregledača. Ova inicijativa omogućava ljudima da zavire u srce univerzuma, šireći naše kolektivno razumevanje njegovog formiranja i evolucije.

[ Prevod originalnog članka ]

[ Originalni članka ]

Otkrivanje Sunčevih Magnetskih ‘Zavesa’

Solarni teleskop Daniel K. Inouye na Havajima snimio je najjasnije slike površine Sunca ikada, otkrivajući složene magnetske strukture nazvane strijacijama. Ove ultra-fine svetle i tamne pruge u sunčevoj fotosferi su rezultat varijacija magnetskog polja u finesrednjim razmerama. Detektovane su na neviđenoj rezoluciji od približno 20 kilometara i javljaju se duž zidova solarnih granula, kao rezultat magnetskih polja nalik zavesama. Ova polja menjaju gustinu i neprozirnost solarne plazme, utičući na osvetljenost vidljivu u ovim slikama. Razumevanje ovih strijacija je ključno za shvatanje solarnih fenomena kao što su baklje i koronarne masovne izbacivanja, koji mogu uticati na svemirske vremenske prilike na Zemlji. Istraživanje je nedavno objavljeno u časopisu The Astrophysical Journal Letters.

[ Prevod originalnog članka ]

[ Originalni članka ]